Kada je Henry Ford svojim pionirskim potezom uveo pokretnu traku, nije mogao niti zamisliti da će više od 100 godina kasnije, Ford Motor Company još uvijek unapređivati ovu važnu inovaciju. U namjeri da se pozabavi problemom starenja radne snage i fizičkom cijenom mnogih godina provedenih na pokretnoj traci, Ford je okupio tim liječnika radne medicine, stručnjaka u proizvodnji, sindikalne grupe i predstavnike radnika s invaliditetom kako bi poboljšali ergonomiju, sigurnost i učinkovitost na pokretnoj traci.
To je dovelo do stvaranja Sretnog sjedišta – rješenja u obliku ljuljajuće stolice postavljene na ovjes u obliku šipke. Sjedište radnicima omogućava da udobno sjede kad rade na pokretnoj traci. Također im omogućava da kliznu u automobil dok pričvršćuju kutije sa papučicama umjesto da se saginju. Prvo Sretno sjedište postavljeno je na radnom mjestu za instaliranje krovnih antena u Genku u Belgiji 1998.godine, a Sretno sjedište došlo je u Koeln 2002. godine. Danas se ova sjedišta se koriste u Valenciji u Španiji, te Saarlouisu u Njemačkoj.
Daljnje mjere koje Ford koristi za zdravlje radnika na proizvodnoj traci uključuje pokretne platforme kojima se podiže šasija na različite visine sprečavajući preveliko istezanje ili saginjanje radnika: virtuelni programi koji oblikuju najveći nivo ergonomskih procesa proizvodnje i Santos, kompjuterizirani avatar koji radi u virtuelnom svijetu kako bi pomogao Fordu da poveća kvalitetu, sigurnost i ergnonomju svojih radnika na pokretnoj traci.